Kritički prikaz knjige

Roman "Soba košmara: Zovem se zlo" od autora R. L. Stine-a nas izvodi iz bezbjednog, ugodnog svijeta kakvog poznajemo u svijet straha i prestavljenih krikova. Pisac nas upoznaje sa Maggie O'Connor, koja je stidljiva, dobra djevojka, nesvjesna zla koje ju je zaposjelo i koje ju kasnije sve više udaljava od prijatelja i dobronamjernih ljudi. Poželimo Maggie sretan rođendan, jer njena rođendanska proslava u gatarinom šatoru neće dugo trajati. Maggie je nesvjesna da je ušla u sobu košmara, vješto prikrivenu u gatarinom šatoru. Jezive stvari koje su joj išle u susret poslije tog zlokobnog rođendana, susreta sa proročicom i saznanja da je u nju ušla neka zla sila, Maggie izluđuju i ona postaje introvertna i depresivna. Pisac nam dokazuje da zlo postoji i da ima lice, te da je najstrašnije biti sam sa sobom i svojim mislima. Stine opisuje glavnog lika ove priče - Maggie, kao mladu, nevinu djevojku, nesvjesnu zla čija biva žrtva.
"Najstrašnije mjesto je vaš um!" - Ono što priču čini još strašnijom i jezivijom je način na koji nam pisac opisuje Maggie-na osjećanja i sva događanja, koja nas vode u jedan potpuno novi svijet, koji nije bezbjedan, i nama je nepoznat i misteriozan. Pisac posjeduje sposobnost da nam dočara priču, tako da nas uvede u njenu srž i da ju jednostavno doživimo. Budi u nama jezu, a i u isto vrijeme želju da saznamo šta se dalje desilo. Privlači našu pažnju, i čitajući ju, nestrpljivo čekamo da vidimo šta će se desiti, i vodi nas u nepoznato.
Ova knjiga nas uči da je strah zapravo produkt naše mašte i da je to placebo efekat. I da su stvari koje nas plaše zapravo naš proizvod i da se one nalaze negdje u našoj glavi. Jer, čudovišta ne spavaju ispod našeg kreveta, ona spavaju u našoj glavi.